Nogometno ime Zagreb kroz povijest/The Zagreb name through football history

Nogometni klub Zagreb osnovan je 1946., a NK „Zagreb 041“ tek 2015. No ono što je manje poznato su klubovi sa početka 20. stoljeća koji su u sebi nosili ime grada Zagreba. Prvi nogometni klub općenito u Hrvatskoj imao je u dijelu svojeg imena Zagreb i s njim zapravo počinje zagrebačka i hrvatska nogometna povijest i tradicija. Postoji nekoliko povijesnih razdoblja u povijesti tih klubova pa i povijesti hrvatskog nogometa koji se mogu jasno podijeliti, i uvelike su obilježena povijesnim kontekstom, ratnim, političkim i drugim. Prvi je predratni tj. od 1903., 1906., 1908., 1919. do 1941. kada je okupacijska vlast ukinula klub HŠK Zagreb. Radi se o opisu više klubova od kojih svatko nosi svoj dio današnje nogometne tradicije i suvremenih zagrebačkih klubova, te NK Zagreba. Prvo dolaze PNIŠK (Prvi nogometni športski klub Zagreb), pa tri kluba grafičkih i tipografskih radnika (Hrvatski tipografski športski klub Zagreb, NK Tipografija i NK Grafika/Grafičar), zatim HŠK Zagreb (Plamen-Amater) koji je klub radnika s Tratinske, i na kraju HŠK Concordia (Sloga) na čijem igralištu današnji NK Zagreb igra i koji je imao prve gradske derbije kao drugi klub u prijeratnom Zagrebu sa Građanskim (Dinamom). Na nama je bilo da sve te klubove povežemo i pokažem kako i koliko su oni sudjelovali u građenju današnjih zagrebačkih Bijelih, pa samim time utjecali na „Zagreb 041“. 

PNIŠK – prvi športski nogometni klub Zagreb

PNIŠK je uz HAŠK (Hrvatski akademski športski klub) bio prvi organizirani nogometni klub u Zagrebu i Hrvatskoj. Godina osnivanja oba kluba bila je 1903., no PNIŠK je osnovan nekoliko mjeseci ranije, točnije u ljeto 1903. Prvi predsjednik bio je Vilim Witte, a tajnik Dragutin Baki. Najbolji igrač Jan Todl, inače igrač praške Slavije, donio je prvu loptu u Zagreb i počeo trenirati ekipu te je bio i njen kapetan. Za momčad PNIŠKA u prvim godinama nastupali su; Baki, Vertesy, Ugrinić, Filipić, Kiseljak, Slavnić, Berger, Mutafelija, Todl, Schreiber, Uhrl, Topolčić, Svečenski, Drndarski, Schwartz, Levak i Polyvka. Prvi su se treninzi održavali na starom gradskom sajmištu, a godine 1904. Uređeno je i novo igralište na današnjem Marulićevom trgu. Prvu službenu utakmicu nogometaši PNIŠK-a odigrali su u Mađarskoj pa im je to ujedno bio i prvi međunarodni susret. Utakmica je odigrana 1. listopada 1905. Na stadionu Magyar Athleticai Cluba. PNIŠK je igrao u sastavu Filipčić, Schwarz, Todl, Mutafelija, Slavnić, Ugrinič, Polivka, Uhrl, Višinger, Koruna, Torbić i izgubio je s visokih 11:1. Prvi pak susret između PNIŠK-a i Hašk-a odigran je 1906. s rezultatom 1:1. Već 1907. Tri igrača PNIŠK-a i osam igrača HAŠK-a odigralo je u Pragu utakmicu protiv praške Slavije, i ta se utakmica računa kao prva utakmica Hrvatske reprezentacije. Sam PNIŠK prestaje djelovati 27.10.1909. a mnogi igrači i djelatnici toga kluba poslije pristupaju i zaslužni su za osnivanja dva poslije velika hrvatska kluba. Prvi je HŠK Concordia koji je do tada postojao samo kao srednjoškolski klub, a drugi je Građanski (Prvi hrvatski građanski nogometni klub).

Taj prvi hrvatski klub nosio je ime svoga grada Zagreb, imao je jasnu pripadnost zapadnom dijelu grada i na njegovim temeljima izgrađena je Concordia. HŠK Concordia je počela natjecateljski rivalitet sa Građanskim, između zapada i istoka samoga grada. Concordia će i izgraditi današnji Zagrebov dom na Kranjčevićevoj i poslije Drugog svjetskoga kada nove vlasti ukidaju Concordiju taj stadion će pripasti novom obnovljenom NK Zagrebu.

Concordia - Hrvatski športski klub

HŠK Concordia osnovana je kao srednjoškolski nogometni klub 1906. godine. Prvo vrijeme se i zvao Srednjoškolski nogometni klub (do 1911.). Kao što je već spomenuto, nakon raspada PNIŠK-a mnogi igrači i djelatnici pristupaju Concordiji koja tada postaje jači i ozbiljniji klub. Do Prvog svjetskog rata igraju mnoge utakmice s domaćim i stranim klubovima. Odmah po završetku rata Concordija se spaja s još jednim srednjoškolskim klubom ŠK Viktorijom i sada se zove Concordia-Viktorija, no ubrzo se ime vraća, a Viktorija se ponovno osamostalila kao četvrti po jačini zagrebački klub (Građanski, Concordia, HAŠK, Viktorija). Concordia je do 1921. i do završetka novog i tada najvećeg stadiona u Zagrebu igrala na srednjoškolskom igralištu zvanom Elipsa (današnje igralište u Klaićevoj – i igralište ugasnulog PNIŠK-a). Novi stadion je bio izgrađen u Tratinskoj ulici i to je današnji stadion u Kranjčevićevoj koji već skoro pa 70 godina koristi NK Zagreb. Već 1931. stadion Concordije dobiva i rasvjetu kao prvi na ovim prostorima i prva utakmica pod rasvjetom je bila utakmica između gradske selekcije Zagreba i Madrida.

HŠK Concordia imala je još i sekcije u mačevanju, atletici, skijanju, hokeju na travi, tenisu i stolnom tenisu. Svi ti sportovi će poslije biti sastavni dio Fiskulturnog društva Zagreb. Njezinu nogometnu veličinu potvrđuju i njezini rezultati; naslovi prvaka kraljevine Jugoslavije 1930. i 1932 čime je uz Građanski najtrofejniji predratni hrvatski klub. Klub sudjeluje i u natjecanjima NDH, te ga zbog toga nove vlasti 1945. gase i njegovu infrastrukturu predaju Fiskulturnom društvu „Zagreb“ te će na njenim temeljima izrasti suvremeni NK Zagreb.

Klubovi Hrvatskih Grafičara

1908. u vrijeme dok je još i PNIŠK postojao, organizirao se jedan mali klub pod imenom Hrvatski športski klub. Sam klub nije imao nikakve veze sa PNIŠK-om i osnovan je od strane G. Lorkovića, Š. Domitrovića i D. Boričeka. Ubrzo nakon gašenja PNIŠK-a on mijenja ime i tako se 1910. preimenuje u Hrvatski tipografski športski klub Zagreb. Kako nije imao svoje pravo igralište klub je djelovao i odigravao utakmice na više lokacija pa su se tako treninzi održavali na Radničkom dolu, a utakmice se odigravale na starom gradskom sajmištu (Danas trg Hrvatskih velikana) i na Srednjoškolskom igralištu (Elipsi). U klubu su osim nogometne, djelovale i zimsko-športska te atletska sekcija. Ekipa je sudjelovala na prvom prvenstvu Hrvatske i Slavonije 1912–13 (šesto mjesto od šest momčadi) i drugom prvenstvu 1913-14 gdje je u trenutku prekida prvenstva bila druga (od osam momčadi). Tako je HTŠK Zagreb zapravo 26. rujna 1912. godine bio sudionikom prve povijesne organizirane natjecateljske utakmice u Hrvatskoj (AŠK Croatia - HTŠK Zagreb 1:0 u prvom prvenstvu Hrvatske i Slavonije 1912./13. ). To bi bila preteća današnje I. HNL. 1918. godine odigrao je jednu utakmicu u prvenstvu Zagreba za ratni pokal, te je nakon toga u srpnju 1918. godine prestao djelovati.  Iako ovaj klub nema nikakve veze s današnjim NK Zagrebom ili prvim klubom PNIŠK-om, on je zaslužan za kontinuirano djelovanje kluba pod imenom Zagreb u razdoblju 1910-18. U ljetnim mjesecima 1919. raste interes za nogomet i grafičari pokušavaju obnoviti svoj klub. No dečki iz Tratinske su ih preduhitrili, i nakon dvije utakmice osvojili ime Zagreb. Tako su zagrebački grafičari na kraju osnovali 1919. Tipografiju i 1920. i Grafiku. Oba kluba nastupala su u zagrebačkom podsavezu u međuratnom razdoblju. Grafika 1926. mijenja ime u ŠK Grafičar i kontinuirano postoji sve do 1960. kada se raspušta i njegovi igrači prelaze u NK Zagreb (Fiskulturno društvo Grafičar 1946. spaja se sa Fiskulturnim društvom Zagreb no nogometna sekcija se obnavlja 1949. i nastavlja samostalno djelovati do 1960. kada se i ona spaja s sada samostalnim NK Zagreb)

HŠK Zagreb (HŠK Plamen)

U ljetnim mjesecima 1919. u na inicijativu tesarskog obrtnika Franje Biščana, Stjepana Čižmeka, i Kolomana Sovića održan je u gostionici "Amerikanac" vlasnika Mirka Delića sastanak svih zainteresiranih, pa je zaključeno da se osnuje klub kojemu su dali ime Športski klub Plamen. Na brzinu su prihvaćena pravila da bi se dobilo odobrenje za djelovanje od vlasti, no one to nisu odobrile. Ponovno je sazvan sastanak i sada je odlučeno da se klub zove Športski klub Zagreb. Međutim u isto vrijeme mladi grafički radnici namjeravali su obnoviti predratni HTŠK Zagreb. Ubrzo je dogovoreno da će ime pripasti pobjedniku iz dvije međusobne utakmice dva kluba. Tako je u jesen 1919. na domaćoj Opatičkoj livadi "Plamen" pobjeđuje sa 2:1, no i u uzvratu na vojnom vježbalištu na Črnomercu Plamen, sada kao gost, ostaje pobjednik. Tako zapravo Plamenovci u Tratinsku zauvijek donose ime Zagreb gdje je i danas.

HŠK Zagreb bio je pravi proleterski klub, igrače i upravu regrutirao je radnicima i namještenicima uglavnom s Tratinske ulice i bio je član Bloka radničkih klubova Zagreba. Većinu vremena igrao je u Zagrebačkom nogometnom podsavezom s osrednjim rezultatima, a sudjelovao je na drugom i trećem novogodišnjem turniru početkom 1927. i 1928. U teškoj krizi 1935-36. klub ja čak i bio na dnu te lige i već je bila zakazana skupština za njegovu likvidaciju. No ipak je svijest i ljubav starijih članova uspjela održati klub sve do 1941. kada ga je prilikom okupacije povjerenik za sport NDH ukinuo, i njegovu imovinu fuzionirao sa ŠK Viktorijom u HŠK Viktoriju. Za taj klub još je vrijedno i spomenuti da je u proljeće 1938. osnovao i žensku nogometu sekciju, kao prvi klub u predratnoj Jugoslaviji. Tako je prva ženska nogometna utakmica odigrana 24.07.1938. na Sokolskom stadionu u Sveticama (današnji Maksimir) između ŠK Zagreba i Prvog damskog čehoslovačkog nogometnog kluba iz Brna. U toj utakmici igračice Zagreba pobijedile su pred 6000 gledatelja sa 1:0. Ipak prilikom ukidanja, arhiva i klupski trofeji predani su na pohranu najstarijem igraču Vladimiru Jugoviću da ih uruči predstavnicima kluba ukoliko se nakon okupacije osnuje drugi ŠK Zagreb odnosno drugi klub pod imenom grada Zagreba. Zaključkom jednog poslijeratnog sastanka jedan od osnivača Stjepan Čižmek, preuzima tu arhivu i predaje je upravi tadašnjem NK Zagrebu. Današnja uprava NK Zagreb smatra da je klub direktan nasljednik ovoga kluba iz nekoliko razloga. Jedan je što je klub djelovao u samom susjedstvu u Tratinskoj, a treninge je održavao na obližnjoj Opatinskoj livadi. Treća je to što je klub naslijedio arhivu i trofeje od prijeratnog kluba. No ipak današnji NK Zagreb naslijedio je tradiciju i imovinu od puno više no što je jedan mali HŠK Zagreb iz niželigaškog društva.

Fiskulturno društvo Zagreb

Odmah nakon završetka rata dana 30.07.1945. održana je osnivačka skupština Fiskulturnog društva Sloboda, koja je u svom sastavu imala sekcije za tjelovježbu, atletiku, plivanje, rukomet, skijanje, šah, tenis, klizanje, hokej na ledu, stolni tenis, biciklizam, planinarstvo, košarku i kuglanje. Prvi predsjednik je bio Zvonimir Pfaff. Društvo je tada brojilo oko 1400 aktivnih članova, pa mu je bio dodijeljen prostor u Kranjčevićevoj ulici. Taj prostor je bio slobodan od ukidanja HŠK Concordije nekoliko mjeseci ranije. Iako je ŠD Sloboda još nije imala nogometnu sekciju, to je zapravo priča kako je NK Zagreb došao do svoga doma u Ulici Pjesnika.

Godinu dana nakon osnivanja 1946. izvršeno je spajanje između nekoliko društava: tako su fiskulturna društva Amater, Grafičar (tipografi i grafičari koji su nosili ime Zagreb do 1918.), Tekstilac i Sloboda spojeni pod zajedničko ime Fiskulturno društvo Zagreb. S tom fuzijom društvo je postalo bogatije za hokej na travi, veslanje, streljaštvo i nogomet. Sada je društvo bilo bogato za 1000 aktivnih sportaša i s oko 3500 članova.

NK Zagreb u Jugoslaviji

Tako je fuzijom tih nekoliko sportskih društava pravi datum osnivanja NK Zagreb 10.10.1946. Već 1950. FD Zagreb godine mijenja naziv u Nogometni klub Zagreb. Isti naziv nosi i od 7. veljače 1952. godine nakon spajanja s prvoligašem NK Borcem (bivšim Milicionerom) koji je sezonu prije izborio pravo ulaska u prvu ligu. Tako je NK Zagreb prvi puta dobio prvoligaški status nakon nekoliko godina igranja u drugom i trećem razredu. Sljedeće sezone već ispada u niži rang no vraća se odmah 1954. Ponovno ispada nakon nekoliko sezona i to 1958. Igra nekoliko sezona u 2. međurepubličkoj ligi kada su se dogodile i neke bitne promjene.

09.08.1960. Grafičar se spaja s NK Zagrebom i NK Zagreb dobiva prefiks grafički (nema spomena o tome kada ga je izgubio). Iste godine NK Zagreb izlazi iz ŠD Zagreb i od tada djeluje kao potpuno samostalan klub. Nov povratak u I. ligu uslijedio je 1964. i već u prvoj sezoni postiže najbolji plasman (šesto mjesto) s momčadi za koju su nastupali među ostalima Bubanj, Dračić, Klobučar, Wacha, Azinović. U II. ligu ponovno su pali 1970. Vratili su se 1973. nakon kvalifikacija s Famosom iz Hrasnice i Osijekom. Tada se odigrala ona veličanstvena utakmica kada je oboren rekord stadiona u Maksimiru i oboren rekord posjećenosti jedne utakmice u Hrvatskoj. Ukupno 64000 ljudi odgledalo je tu utakmicu sa oko 20000 gostiju iz Osijeka. Povratničku momčad vodio je Vlatko Marković, momčad je bila predvođena sjajnim Perom Močibobom, a u sastavu su bili i Rukljač, Smolek, Tucak, Lipovac, Čopor, Antolić i dr. Poslije Neizvjesne utakmice koja je završila sa 2:2 (dva pogotka Močiboba) igrao se rulet jedanaesteraca u kojemu je Zagreb izvukao pobjedu i plasman u I. ligu.

Nakon samo jedne sezone Zagreb opet ispada iz I. lige u koju se vraća 1977. Zadržava se 2 sezone i potom opet ispada. 1980. NK Zagreb se fuzionirao s još jednim zagrebačkim klubom - Zagrebačkim plavim iz 1946. Tako je dobio i njegovu imovinu u Veslačkoj ulici gdje se danas nalazi velebni trening kamp Zagrebello. 1984. Zagreb tone još dublje u III. razred natjecanja i tamo se zadržava 6 sezona (do 1990.). Sve do ponovnog dolaska u klub legende hrvatskog i jugoslavenskog nogometa Dražana Jerkovića.

Iz treće lige u Europu – NK Zagreb u samostalnoj Hrvatskoj

Ljeta 1989. Zagreb je završavao još jednu neuspješnu sezonu i ukupno petu zaredom u međurepubličkoj ligi, u trećem razredu jugoslavenskog nogometa. Tih godina klub je uvijek bio negdje prvi vrhu no nikako nije mogao postići pomak prema gore. Tada "vječiti" predsjednik kluba Ante Vrdoljak zacrtava povratak legendarnog Dražana Jerkovića u klub i uspijeva ga preoteti Vinkovačkom Dinamu (Cibaliji). S njim u klub dolazi i trener Ivo Šušak. To je bila ekipa koja je u samo nekoliko godina povela NK Zagreb u Europu, a zbog dobrih izdanja uvijek popularni pjesnici su tijekom 1989. dobili i prvu organiziranu navijačku podršku. Novi navijači su se nazvali White Angels.

U samo jednu sezonu, 1990. Zagreb ulazi u drugu ligu, i tamo se nastavlja pobjedničko raspoloženje. Pa u tom razdoblju raspadanja bivše države uspijeva izboriti pravno nastupa u najelitnijem razredu jugo nogometa zajedno s Skopskim Vardarom. U ljeto 1991. trebala igrati utakmica između novih prvoligaša. No nakon još jednog većeg međunacionalnog sukoba Vlatko Marković i Jerković samo sat prije utakmice zaključuju da Zagreb tu utakmicu neće odigrati što će gosti iz Makedonije prihvatiti. Tako se NK Zagreb razdružio od Jugoslavenskog nogometa.

U jesen 1991. u Hrvatskoj je bio opći rat i najmanje se razmišljalo o nogometu pa prvenstvo tadašnjeg novog HNS-a nije ni počelo, a na njega se čekalo do proljeća 1992. U tih ubrzanih 22 kola prvog prvenstva s 12 klubova Zagreb se do samog kraja borio s Hajdukom za naslov, no ipak je ostao doprvak s osvojenim drugim mjestom i ostavio svog glavnog gradskog rivala iza sebe. Te godine klupski su dužnosnici putovali u Ženevu, gdje se trebao izvlačiti ždrijeb europskih klubova za Kup UEFE, no UEFA je odlučila da se hrvatski klubovi ne mogu natjecati u tom natjecanju.

Sljedećih godina je Zagreb opet ostvarivao vrhunske rezultate s 3. mjestom u sezoni 1992/93. i ponovnim 2. mjestom u sezoni 1993/94. iza Hajduka. U tom je razdoblju Jerković imao legendarnu izjavu da Zagreb nikako ne može biti Dinamov "mlađi brat" nego pravi sportski suparnik. I te sezone Zagreb je imao pravo na nastup u Europi, no UEFA je podignula rampu samo prvaku.

Slijedio je blagi pad od nekoliko sezona, da bi u sezoni 1996/97. klub dospio u finale Hrvatskog kupa. U toj utakmici sa, u najmanju ruku, sumnjivim suđenjem Zagreb je poražen od režimske Croatije 2:1, no kako je Croatia osvojila duplu krunu Zagreb je kao finalist imao pravo nastupa u Kupu UEFA. Tim je izlaskom u Europu klub potvrdio svoje mjesto odmah iza režimske Croatije i splitskog Hajduka. U sljedećoj sezoni je opet osvojeno 3. mjesto, a zatim slijedi tri sezone sredine tablice.

Zagreb u novom stoljeću

U 2000-oj godini klub dobiva i svoju udrugu navijača koja je do nedavno bila stacionirana na Kranjčevićevoj 4. U sezoni 2001/02. klub dolazi do najvećeg rezultata u svojoj povijesti. Momčad predvođena Cicom Kranjčarom i prvim strijelcem Ivicom Olićem nakon cjelosezonske utrke s Hajdukom uspijeva osvojiti prvenstvo Hrvatske. Standardna momčad te 2002. je bila Vasilj, Stavrevski, Pirić, Ješe, Bulat, Poldrugač, Duro, Hasančić, Franja, Lovrek, Olić. To će se pokazati kao prvi i zadnji puta da je neka momčad, osim velikog dvojca, odnijela naslov Hrvatskog prvaka. Nakon jednog takvog velikog rezultata, iako su mnogi priželjkivali promjene u cijelom hrvatskom nogometu, uslijedio je brzi pad, rasprodaja igrača i na sumnjive načine klub ostaje bez ikakvih financija te velikim dugovima. Nakon dvije sezone klub je bio na samom dnu, na pretposljednjem 11. mjestu, odmah ispred Marsonije. Sredinom 2000-tih uz velike donacije grada dovršen je velebni trening kamp Zagrebello i postavljeni su reflektori na stadionu u Kranjčevićevoj. No to nije rezultiralo rezultatskim pomakom. Tijekom 2008. klupska uprava radi još jedan od svojih potpuno promašenih poteza i mijenja klupske boje i boju grba. To je rezultiralo krajnjoj identitetskoj zbrci i odlaskom većine dugogodišnjih Zagrebovih drukera pa klub ostaje i bez masovnosti publike. Klub je u sezoni 2012/2013. po prvi puta ispao iz Prve hrvatske nogometne lige, ali se iste sezone nakon utrke s vinkovačkom Cibalijom ekspresno vratio u prvoligaške vode. Trenutno NK Zagreb igra u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi gdje se pokazuje kao osrednja momčad. Jedna od najmlađih momčadi u toj ligi s puno talenata i novih nada prikazuje današnje usmjerenje Pjesnika iz Kranjčevićeve. Prikazuje razvoj mladih igrača, koji igraju u mlađim sekcijama reprezentacije i prikazuje na što se klub financijski oslanja kako bi opstao.

Jučer, danas, sutra

NK Zagreb je klub koji nesumnjivo ima jednu od najvećih nogometnih tradicija u republici Hrvatskoj. To je klub koji drži rekord po broju posjetitelja na jednoj utakmici, klub iz kojega su potekle mnoga hrvatska nogometna i trenerska imena, i klub koji jedini ima naslov prvaka Hrvatske osim Dinama i Hajduka. Igrači Hrvatske i BIH reprezentacije koji su potekli iz kluba  poput Milana Badelja, Maria Mandžukića, Ivice Olića, Emira Spahića i Senijada Ibričića dobri su pokazatelji koliko taj klub zapravo znači za nogomet općenito. Danas NK Zagreb u domaćem nogometu ne igra rezultatski nikakvu ulogu, ali je vrhunski poligon za afirmiranje mladih igrača koji dospijevaju u vrhunske strane klubove i tamo dospijevaju do pozicija u reprezentaciji. Loše strane su sve više prisutne i one su potpuna identitetska zbrka, gubitak navijača i simpatizera te potpuni izostanak prisutnosti kluba unutar lokalne zajednice i obratno. Sutrašnjica kluba je pomalo neizvjesna jer, klub i sada jedva da egzistira, a samo je pitanje vremena kada će se izdašna sredstva koja cijelo vrijeme dolaze od strane grada Zagreba, smanjiti ili potpuno ugasiti. U proljeće 2015. kreće priča sa novim klubom po imenu NK „Zagreb 041“ kojega pokreću navijači Pjesnika iz Kranjčevićeve, razočarani situacijom u svojemu klubu. Vraćaju klupski grb, originalne klupske boje, te se nadaju vratiti klub lokalnoj zajednici, te stari sjaj zagrebačkih Bijelih. Ipak pravno to je potpuno drugi klub i on će svoja natjecanja početi iz početka, tj. iz zadnjih županijskih liga grada Zagreba. 

------------------------------------------------------------------------------

The Zagreb name through football history

FC Zagreb was established in 1946, and FC Zagreb 041 in 2015. However, it is less known that different early-twentieth century clubs carried the Zagreb name. The first football club in Croatia had “Zagreb” in its name; with it, Croatian and Zagreb football history begins. Marked by the changing times, politics and war, this history can be divided in several periods. The pre-war period begins in 1903, continues through 1906, 1908, and 1919, ending in 1941, when the occupation authorities abolished CSC (Croatian Sports Club) Zagreb. In this period, several clubs were forming our football tradition, including the tradition of FC Zagreb. The first one was FFSC (the First Football and Sports Club Zagreb), followed by three clubs of graphic and typography workers (Croatian Typographers’ Sports Club Zagreb, FC Tipografija, FC Grafika/Grafičar), then CSC Zagreb (Plamen-Amater), which was the club of workers from Tratinska street, and finally CSC Concordia (Sloga), the club participating in the first pre-war city derbies with Građanski (Dinamo), on whose ground FC Zagreb still plays today. Here we want to show the connections between these clubs and their role in the creation of the Zagreb Whites, and, finally, of Zagreb 041.

FFSC – The First Football and Sports Club Zagreb (PNIŠK)

Together with CASC (Croatian Academic Sports Club, HAŠK), FFSC was the first organized football club in Zagreb and Croatia. Both clubs were established in 1903, while FFSC’s official beginning was in the summer of that year. First president of FFSC was Vilim Witte, and its secretary Dragutin Baki. The best player, Jan Todl, who also played in Slavia from Prague, brought the first ball to Zagreb and started training the team in which he was also the captain. In the club’s first years, the team consisted of: Baki, Vertesy, Ugrinić, Filipić, Kiseljak, Slavnić, Berger, Mutafelija, Todl, Schreiber, Uhrl, Topolčić, Svečenski, Drndarski, Schwartz, Levak and Polyvka. Initially, team training was held on the old city fairground, and in 1904 a playground was built on today’s Marulić  square. FFSC played its first game in Hungary, which was also its first international appearance. The game was played on October 1, 1905 on the ground of Magyar Athleticai Club. FFSC players were: Filipčić, Schwarz, Todl, Mutafelija, Slavnić, Ugrinič, Polivka, Uhrl, Višinger, Koruna, Torbić. They lost 11:1. The first game between CASC and FFSC, in 1906, ended 1:1. In 1907, three players of FFSC and eight of CASC played against Slavia in Prague. That game is considered as the first game of the Croatian national team. FFSC’s activities ended on October 27, 1909, but many of its players and members later contributed to the forming of two great Croatian clubs: CSC (Croatian Sports Club) Concordia, up to then a highschool club, and Građanski (First Croatian civic football club).

The first Croatian club carried Zagreb’s name, had clear roots in the western part of the city and served as the foundation for the later creation of Concordia. Concordia began the rivalry with Građanski, i.e. the rivalry between the west and east side of the city. Today’s Zagreb’s home ground in Kranjčevićeva street was also built by Concordia. When Concordia ceased to exist after World War 2, the ground became property of the newly formed FC Zagreb.

Concordia – Croatian sports club (HŠK)

CSC Concordia was formed as a highschool football club in 1906. Until 1911, the club was called the Highschool football club. After the dissolution of FFSC, many of its players and employees join Concordia, contributing to the club’s strength and seriousness. Until the beginning of the First World War Concordia played many national and international matches. After the end of the war, Concordia merges with another highschool club, Viktorija, and gets the name  Concordia-Viktorija, but the  old name is soon returned as Viktorija once again becomes independent, the fourth ranking club in Zagreb (Građanski, Concordia, HAŠK, Viktorija). Before 1921, when the biggest (at the time) stadium in Zagreb was built, Concordia played on the highschool ground called Elipsa, in today’s Klaićeva street. The new stadium was built in Tratinska street. That is the ground in Kranjčevićeva street that has been used for nearly 70 years by FC Zagreb. In 1931, the stadium becomes the first in the region to get lighting. The first game for which it was used was the one between the teams of the cities of Zagreb and Madrid.

CSC Concordia had other sections except the football one: fencing, atheltics, skiing, field hockey, tennis and table tennis. All of these sports were later part of the Zagreb Sports Society. Concordia’s results speak to its relevance: the  club was the champion of the Kingdom of Yugoslavia in 1930 and 1932, which makes it the most successful pre-war Croatian club, along with Građanski. The club is also active during the Second World War in the collaborationist Independent State of Croatia (NDH). That is why it is terminated in 1945, with its infrastructure given over to the Zagreb Sports Society out of which FC Zagreb developed.

Clubs of Croatian Graphic Workers

In 1908, while FFSC (PNIŠK) was still active, another  small  club was established, the Croatian Sports Club. The club, founded by G. Lorković, Š. Domitrović and D. Boriček, was unrelated to FFSC. After FFSC’s closing, the Croatian Sports Club changes its name to Croatian Typographers’ Sports Club Zagreb (Hrvatski tipografski športski klub Zagreb, HTŠK). Since it did not have its own playground, the club would train in Radnički dol, while the matches were played on the old city fairground (today the Hrvatskih velikana square) and the highschool grounds (Elipsa). Except for football, the club also had a winter sports and athletics section. The team competed in the first championship of Croatia and Slavonia in 1912-1913 (where it came sixth out of six teams), as well as the second championship in 1913-1914, where it came second out of eight teams (before the tournament was cancelled). That means that on September 26, 1912 the Typographers’ Club played the first historic competitive match in Croatia (AŠK Croatia - HTŠK Zagreb 1:0, in the first championship of Croatia and Slavonia 1912/13, the predecessor of the First Croatian League). After   playing for the war cup in 1918 Zagreb championship, the club stoped with its activities. Despite the fact that it is not in  any way connected to today’s FC Zagreb, the club should be remembered for carrying the Zagreb name between 1910 and 1918. With the interest in football growing, graphics workers tried to start again in the summer of 1919. However, the boys from Tratinska street beat them to it and won the Zagreb name after two games. Finally, graphics workersfounded Tipografija in 1919 and Grafika in 1920. Both clubs competed in the Zagreb subdivision between the two world wars. In 1926, Grafike became Grafičar and continues functioning until 1960 when it gets disbanded and its players join FC Zagreb. (Grafičar merged with the Zagreb Athletics Society but the football section is reived in 1949 and functions independently until 1960, when it merges with FC Zagreb, too.)

CSC Zagreb (CSC Plamen)

In the summer of 1919, in  Mirko  Delić’s tavern “Amerikanac,” Franjo Biščan, Stjepan Čižmek and Koloman Sović organized a meeting on which Sports Club Plamen was established. However, due to hasty preparations, the authorities did not give their approval. At the second meeting it was decided the club should be called Sports Club Zagreb. At the same time, young graphics workers were planning to reestablish the prewar HTŠK Zagreb. It was agreed the winner of the match between the two clubs will get to have the name. So, in the fall of 1919, Plamen won both the home and the revanche match and effectively brought the Zagreb name to Tratinska street, its current home.

CSC Zagreb was a real proletarian club. Both players and the management were recruited from the ranks of workers and employees, mostly from Tratinska. The club was also a member of the Zagreb Block of Workers’ Clubs. Most of the time is  played in the Zagreb subdivision with mediocre results. It also participated in the second and third New Year’s tournament in 1927 and 1928. In the difficult times of crisis of 1935 and 1936, the club was almost liquidated due to poor results. But, the consciousness and love of older members intervened, and  the club was able to continue playing until the occupation in 1941, when it was forced to merge its property with SC Viktorija.

It is worth mentioning that in the spring of 1938 this club organized a women’s section, first of its kind in the pre-war Yugoslavia. The first women’s match was played on July 24, 1938, on the Sokol stadium in Svetice (today Maksimir). That day, in front of a crowd of 6000, FC Zagreb beat the First Ladies’ Chechoslovak FC from Brno 1:0.

After the closing of the club, its archive and trophies were given to the oldest player, Vladimir Jugović, who was supposed to keep them until the eventual reestablishing of the club with the same name after the end of the occupation. After the war, one of the club’s founders, Stjepan Čižmek takes over the archive and gives it to the management of FC Zagreb. This is one of the reasons why today’s club management considers FC Zagreb to be a direct heir to CSC Zagreb. The other include the fact that that club was active in near-by Tratinska street, and the fact it used to use the Opatinska meadow for practice. However, today’s FC Zagreb is an heir to much more than a small, lower-league CSC Zagreb.

Zagreb Athletics Society

Right after the end of the war, on July 30, 1945, the  founding meeting of Athletics Society Sloboda (Freedom) was held. The society’s sections included gymnastics, athletics, swimming, handball, skiing, chess, tennis, ice skating, ice hockey, table tennis, cycling, hiking, basketball and bowling.  The  first president was Zvonimir Pfaff. The society had 1400 members and was given the former CSC Concordia premises in Kranjčevićeva street. Although Slobodna did not include a football section yet, this is actually the story of how FC Zagreb got its home in Kranjčevićeva, the Poets’ Street.

In 1946, several societies were merged. So, Amater, Grafičar, Tekstilac and Sloboda joined together  to become Zagreb Athletics Society. Now the society also got a field hockey, rowing, shooting, and football section, comprising in all 1000 active athletes and about 3500 members.

FC Zagreb in Yugoslavia

If this fusion of athletics societies is taken into account, the real birthday of FC Zagreb is October 10, 1946. The club is now called FC Zagreb, a name it keeps after merging with FC Borac (Fighter,  formerly FC Milicioner, Policeman), who managed to get into the first league in the previous season. That way, after several years of playing the second and third division, FC Zagreb was for the first time in the first league. At several points FC Zagreb went back to the second division. It  was during that time that some important changes took place.

On August 8, 1960 FC Zagreb merged with Grafičar. The same year it breaks away from Zagreb As and becomes a completely independent club. In 1964 Zagreb is back in the first league and reaches the sixth place with a team that included Bubanj, Dračić, Klobučar, Wacha, and Azinović. The club is again in the second in 1970, then back up to the first in 1973 after qualification games with Famos from Hrasnica and Osijek. This was when the spectacular match during which the attendance record for the Maksimir stadium and Croatia was broken. 64000 people watched the game, with 20000 arriving from Osijek. Vlatko Marković was the coach of FC Zagreb, and the great Pero Močibob the captain of the team in which were Rukljač, Smolek, Tucak, Lipovac, Čopor, Antolić and others. After a lot of suspense, the match ended 2:2 (both scores by Močibob). Zagreb was better in the penalty shootout and got back in the first league.

… But only to fall out again the next season. After playing for two seasons in the first league  from 1977, it goes down to the second once more. In 1980 FC Zagreb with FC Zagrebački plavi (The Zagreb Blue, founded in 1946). It was then that Zagreb got the space in Veslačka street, where the majestic training camp Zagrebello is located today. In 1984 Zagreb goes down to the third  division and stays there until 1990 and the arrival of the legend of Croatian and Yugoslav football Dražan Jerković.

From the third league into Europe – Zagreb in independent Croatia

In the summer of 1989 Zagreb was ending another, fifth unsuccessful season in the republics league, the third tier of Yugoslav football. Although always at the top in its league, the club never managed to move up. Then, the “everlasting” club president Ante Vrdoljak decides to bring back the  legendary Dražan Jerković and manages to snatch him from Dinamo from Vinkovci (Cibalija). The coach Ivo Šušak also joins together with Jerković. That was the team that would, in only a couple of years, lead Zagreb to Europe. Because of such rise in quality, in 1989 the club got its first organized supporters: the White Angels.

It took Zagreb only one season to move up to the second league where it continued its victorious rise. So, during the turbulent years of the country’s disintegration, Zagreb, together with Vardar from Skopje got to the play in the elite tier of Yugoslav football. The two clubs were supposed to  play in a match in the supper of 1991. However, after another big nationalist conflict, Vlatko Marković and Jerković decide not to play the match, only one hour before it was planned to begin. The Macedonians agreed to the decision, and so FC Zagreb departed Yugoslav football.

In the fall of 1991, with a state of war in Croatia, football was far from a priority and the national championship started only in the spring of 1991. Until the end, Zagreb and Hajduk were even, but Zagreb finally arrived second, leaving its city rival behind, in the third position. That year the club officials traveled to Geneva where the draw for the UEFA Cup was taking place, but UEFA decided Croatian clubs could not participate.

In the following years Zagreb continued with excellent results, arriving third in 1992/93 and again second behind Hajduk in 1993/94. It was then that Jerković uttered the legendary statement, that Zagreb could not be Dinamo’s “little brother,” but an equal sports opponent. In that season too Zagreb earned the right to play in Europe, but UEFA let only the champion play.

After a couple of bad seasons, the club played in the Croatian Cup finals in 1996/97. Playing against the regime club Croatia, Zagreb lost 2:1 in a match with rather suspect referee decisions, to say the least. But,  since Croatia won both titles, Zagreb, as a finalist, got the right to play in the UEFA Cup. This achivement confirmed Zagreb’s position right behind the regime club Croatia and Hajduk from Split. Next season Zagreb was again third, after which it set in the middle of the leage table.

Zagreb in the new century

In year 2000 Zagreb got its supporters association, until recently located at Kranjčevićeva 4. 2001/02 marks the greatest achievement in the club’s history. With Cico Kranjčar as coach and Ivica Olić as the team goal getter, Zagreb wins the national championship. Standard team in 2002 included Vasilj, Stavrevski, Pirić, Ješe, Bulat, Poldrugač, Duro, Hasančić, Franja, Lovrek, Olić. This would turn out to be the only time when a team other than the great two managed to become the Croatian champion. This fantastic result, at a time when many wished for change in Croatian football, was followed by a downturn, selling off of players and a near bankruptcy of the inexplicably indebted club. It took Zagreb two seasons to reach the near bottom of the table. Big city subsidies allowed for the training camp Zagrebello to be finished, the stadium in Kranjčevićeva got new lights, but the results did not follow. In 2008, the club management, in a series of bad moves, changes the team colors and the color of the coat of arms. All this resulted in a complete  identity confusion, withdrawal of the long-time Zagreb supporters, and the crowd on the matches  grows progressively thinner. In 2012/13, Zagreb is out of the first league for the first time, but gets back after defeating Cibalija. Currently, Zagreb is playing in the first Croatian league as a mediocre team. It is the youngest team in the league, with considerable talent potential. This testifies to the direction in which the club is going today: it is developing young players who play in the younger echelons of the national team and that way making it financially.

Yesterday, today, tomorrow

FC Zagreb carries one of the richest football traditions in Croatia. The club keeps the record for  the most attended match, it gave many great players and coaches to Croatian football, and is the only club to win the national championship apart from Dinamo and Hajduk. The names of players who were on national teams of Croatia and Bosnia-Herzegovina – Milan Badelj, Mario Mandžukić, Ivica Olić, Emir Spahić and Senijad Ibričić – speak to the relevance of the club for football in general. In terms of results, Zagreb today plays an insignificant role in in national football. But, it represents an excellent platform for raising young players who end up in foreign clubs and from there, on the national team. However, the bad sides of this are evident: an identity confusion, loss of supporters  and fans, and a complete absence of connection between the club and the local community. The future of the club is uncertain: it is barely surviving at this time, and it is only a matter of time when the abundant subsidies from the city of Zagreb will diminish or disappear. The spring of 2015 marks the beginning of the story of the new club, FC Zagreb 041, established by Zagreb’s disappointed supporters. They bring back the original coat of arms and team colors, and hope to bring back the club to the community, as well as its previous glory. However, this is legally a different club and must begin competing from the bottom, the local leagues of the city of Zagreb.

Preporučite članak: