Frane Visković

Intervju s našim igračem i trenerom zagića Franetom.

Hey Frane, hvala ti što si izdvojio malo vremena da za članove i fanove kluba odgovoriš na par pitanja i tako nam pomogneš da te boljemo upoznamo. Pa za početak reci nam nešto malo o sebi, otkud si, čime se baviš, što sve o tebi trebaju znati naši pratitelji i navijači?

Zdravi i veseli bili!

Rođen sam i odrastao u Makarskoj, tamo sam prošao i sve mlađe uzraste RNK Zmaja. Nažalost, politika kluba nije bila usmjerena poticanju i isticanju mladih pa nikad nisam zaigrao za seniore. U Zagrebu živim već 10 godina i sjajno mi je ovdje. Trenutno radim kao nastavnik Hrvatskog jezika u osnovnim školama Podsused i Stenjevec, usto sviram bas-gitaru u bendu Džungla tonaliteta, pratećem bendu Mikija Solusa. Sad na važnije stvari, broj noge mi je 42, u slučaju da se neki vatreni navijač odluči pokloniti mi Copa Mundial kopačke, odnosno Čopa Mundijalke, kako ih običavam nazivati.

Kako si čuo za Zagreb 041 i kako si završio kod nas?

Zagreb 041 otkrio mi je trener i bivši suigrač u više momčadi, veliki prijatelj Filip Pavelić. Naš tadašnji klub Horvati 1975 bio je pred raspadom, a njegove rukavice pokušavali su vrbovati iz Zagreba 041 i to im je konačno pošlo za rukom. Sljedeću polusezonu došao sam i ja. Trebalo bi provjeriti registraciju, čini mi se da je to bilo ljeta gospodnjeg 2017. (dobro pamti Frane, u rujnu 2017. prvi je put registriran i nastupio). Bilo kako bilo, svidjela mi se priča iza kluba, uprava, navijači, igrači, entuzijazam.

Ove sezone si dvije utakmice proveo kao golman, poprilična promjena s obzirom na poziciju koju si prije igrao, kako je do toga došlo i kako se snalaziš na golu?

Biti golman pakleno je napeto. Gol je iznimno velik, većinu utakmice stojiš, a moraš reagirati u trenutku, ne istrčavaš s ostalima kad Rusko vikne "izlazi". Kao klinac bio sam špica alla Pippo Inzaghi, kako su me i zvali u Zmaju. Međutim, otežao sam s godinama i radijus kretanja doveo do zavidne razine vrtne prskalice. Prema tome, logičan je povratak prema beku i golmanu, najmanje se osjeti nedostatak agilnosti. Tome dodajmo i druge sjajne nadimke koje sam zaradio: Guza, Mali Srema, Mali Kave, trener Franjo - život me nije mazio.

Kakva su tvoja očekivanja/predviđanja od prve sezone u 2.ZNL za klub, kakav plasman bi te zadovoljio? Je li velika razlika u kvaliteti ekipa ove u odnosu na ranije sezone?

Ove godine liga je vrlo jaka i velika, bit će mnogo utakmica, dakle važno je da nas je puno i da imamo kontinuitet. Zadovoljan sam kako smo krenuli u sezonu te očekujem da ćemo se boriti za gornji dom sredine tablice, ova liga je sad kao engleski Championship, krajnje nezgodna. Nema velike razlike u kvaliteti u našoj ekipi u odnosu na prijašnje sezone, međutim, igramo vrlo zrelo i potvrđujemo iskustvo - prosjek godina nam je oko 28. Vrijedi istaknuti i napore trenera Igora Krpana, nije lako manevrirati amaterskim kadrom s vise od 30 igrača, svih zanimanja i karaktera, što njemu glatko polazi za rukom.

Osim nastupima za seniorsku momčad aktivno si uključen i u treninge zagića, kako ti je raditi s njima, jel te slušaju? Također, je li trenerski posao nešto što te osobno privlači?

Tako je, Filip i ja treniramo zagiće i limače. Igrom slučaja nikad nisam uhvatio priliku pohađati Akademiju i steći trenersku licencu, za razliku od Filipa. Kako i u školi, tako i na treningu, uživam u prenošenju znanja na klince, to je nešto što mi hrani dušu i što shvaćam kao svoj poziv. Klinci su fantastični, posebni, pomalo neukrotivi, ali ima to svoju čar. Uče i napreduju, trener Filip i ja ne sumnjamo kako će uporniji od njih gaziti viseligaške travnjake, mada bismo bili najsretniji da zaigraju s nama u našem Zagrebu 041.

Za kraj, imaš li neku poruku za članove/fanove kluba? Želiš nam preporučiti koga da idućeg od tvojih suigrača intervjuiramo?

Pohvalio bih ovom prilikom velike radnike kluba, Šlosa i Darca, bradatu gospodu koja orkestrira iz pozadine. Također želim pozvati nove klince da se pridruže klubu, kao i seniore, čak i one koji nikada nisu igrali veliki nogomet. Upravo zbog toga, premda veoma cijenim staru gardu, za intervju nominiram Filipa Mikacinića, momka koji se na svaki trening vozi iz Gornje Dubrave, vječno nasmijan za vas ima sjajnu priču kako se zaljubio u klub.

Naposljetku, pozdravio bih sve bližnje i one aktivne u životu kluba. Ponosan sam na činjenicu da tako mali klub može biti njegovan s toliko ljubavi svih uključenih, bravo ljudi!

Sportski pozdrav!

 

Hvala ti na vremenu i odgovorima, želimo ti puno sreće i uspjeha u nastavku sezone!

Preporučite članak: