Intervju – Borjan Pačak Čopa

Intervju s jednim od vodećih strijelaca kluba, te igračem bez kojega momčad na terenu u utakmici izgleda puno drugačije.

1. Predstavi nam se, godine i radni staž? Hobiji, zanimanja...

Pozdrav svima koji čitaju, moje ime je Borjan, za poznanike Pačo, za frendove Čopa. Rođen u Zagrebu prije nešto i kusur godina. Od redovnih škola završih Ekonomiju, smjer Poslovne informatike, a uz to posjedujem nekoliko informatičkih certifikata. Radim u jednom od rijetko preostalih proizvodnih pogona u Zagrebu, tvornici kabela na Žitnjaku. Hobija i zanimanja imam i previše, a od najdražih bih izdvojio bajkovanje po šumama i gorama, road tripove s ekipom svugdje i svukud, a prošlo ljeto sam si nabavio i mali brodić pa glumim morskog vuka kad god stignem. A moram priznat da mi  i ova priča oko ZG041 postaje sve draža i zanimljivija. 

2. Kad si počeo igrati veliki nogomet? Čujemo da si prije 041 imao još nogometnih avantura pa nam ih predstavi.

Prva iskustva su bila na školskom igralištu se skupljalo igrače za lokalni klub Mladost iz Buzina, udaljen 1km od kvarta gdje živim. Tam je pola kvarta igralo, no kraće se zadržavalo. Meni su pak rekli da nisam loš pa sam među rijetkima ustrajao i prošao sve kategorije od mlađih pionira do ulaznog juniora. U juniorima je došla i ponuda da zaigram ozbiljniji nogomet i pređem u prvoligaški Zagreb, no ipak odabirem školovanje - odlazim u Austriju i upisujem fakultet. Tu dolazi do duge pauze od velikog nogometa od nekih 7-8 godina. Velikom nogometu se vraćam s nekih 26-27 godina na poziv starih nogometnih poznanika i bivših trenera te sam igrao par sezona u Zelengaju i Čehima, zanimljivo upravo ovogodišnjim konkurentima Zagreba041. 

3. Otkud ti u NK Zagreb 041?

Zanimljiva priča.  Inače sam okačio bio kopačke o klin ima već 2-3 godine. Bajkao sam jedan dan i prolazim ispred Mamutice - Travno, a tam neka ekipa svih boja kože i nacija nabija loptu na onom zapuštenom igralištu i međusobno si nešto viču na nekom mišungu engleskog, hrvatskog i afričkih jezika. Rekao si: WTF koji su ovi. Drugi dan na kavi mi prijatel s Trešnjevke Davor počne priču o Bijelim Anđelima i inicijativi da naprave novi Zagreb pod imenom ZG041 ustaljenog na članskom modelu i direktnoj demokraciji, kako već trenkaju s azilantima, ali i kako traže nove igrače. Zbrojih 1 i 1, svidjela mi se cijela inicijativa i priča, dođoh na trening tekmu i to je manje-više to. Reklo bi se – ljubav na prvi pogled hahaha.

4. Koju poziciju igraš trenutno, dal se snalaziš na njoj i misliš li da bi se na nekoj drugoj eventualno bolje snašao?

Igram sad u sredini iako sam proveo jesensku polusezonu na poziciji napadača, zabivši tu i tamo koji slučajni gol. Ma nema beda, snaći ću se na novoj poziciji, to sam uglavnom i igrao cijeli život, volim te kreativnije pozicije gdje se aktivnije igra i gdje više imaš loptu u nogama. Tu su još u sredini i Charlie i Fićo koji su sve samo ne sebični i onda to već postaje i uživanje u igri. Ima samo ima jedan problemčić - ne snalazi se još  i moja kondicija, jer puno se više trči. Naime, u napadu stigneš ponekad i odmoriti. Nadam se da će me zaobić i ozljede koje su me poprilično mučile najesen, onda će sve biti  lakše.

5. Kakva ti je ekipa s kojom treniraš i igraš? Trener? Što misliš o našim već domaćim strancima?

Za ekipu sve pohvale. Sad već ima 8-9 mjeseci kako se poznamo i mogu komotno reći da smo napredovali kao individue, ali najvažnije - kao ekipa. Puno je više odgovornosti u igri nego prije, manje je sebičnosti, više se cijeni trud suigrača i to je ono što veseli.  Mogli bi se reći da smo kliknuli međusobno, atmosfera je vrlo dobra, svi sada uglavnom znaju što trebaju raditi i što se očekuje od njih.  Jedan od glavnih razloga za to je naravno trener Celestine i ja mu mogu samo skinut kapu na entuzijazmu koji pruža za ovaj klub, od treninga pa do utakmica. Onu tekmu protiv Hrašća dolazim na teren i sad svi se družimo skupa prije utakmice, i uz sitno zezanje i tako to, i skužim da nema trenera među nama. I onda ga ugledam kako stoji sam u hladu kod gola i črčka nešto u svoju knjižicu, crta taktiku i slično, pretpostavljam. Tu i tamo pozove nekog od igrača na individualni razgovor i objasni mu 1na1 gdje što i kako. Govori prije tekmi su mu također zanimljivi i motivacijski. Grande rispekt. Zaista moram priznat da sam takvu razinu predanosti rijetko susretao i u puno višim nogometnim ligama i sferama u kojima sam imao prilike sudjelovati. Iako moram priznat da sam očekivao teže zimske pripreme, sve u nadi kako ću uspjeti skinut koji dekagram mase. :D

Stranci, koji stranci? Sve su to već domaći dečki. Neki bolje vele KAJ i od nekih domaćih. A o psovkama i da ne pričam. Uglavnom,  zanimljivo je i novo iskustvo. Ponekad imaš feeling kao da igraš u Realu, a ne u predgrađu Zagreba. "pass the ball", "shoot" "run"  i to. Ono špreha na poluhrvatskom, engleskom, nigerijskim i svim ostalim mješavinama jezika. Totalni multikulti. 

6. Kakva ti je liga u kojoj se natječemo? Koga bi odabrao kao najtežeg protivnika?

A Liga je ono hm, hajdemo reći zanimljiva. Ima tu svega. Rasponi su zaista veliki. Realno, 2-3 kluba se kao prvo uopće bi ni trebala natjecati jer nemaju nikakve uvjete. Vidjeli ste zašto nam je odgođena utakmica onaj vikend protiv Gavrana. S druge strane, 2-3 kluba su izrazito na višoj razini od ostatka, kvalitativno, novčano i organizacijski. Naravno, tu ne ubrajam Zagreb041. On je iznad svih.

NK Čehi su definitivno najjači klub s kojim ćemo se susresti ove godine i vrlo vjerojatno glavni pretendent za naslov i prvo mjesto. Naravno, učinit ćemo sve da im barem malo otežamo. To smo i dokazali kad smo uz malo sreće uzeli bod u općem potopu na njihovu terenu. Kašina je također dosta opasna, posebno na domaćem terenu. Ostaje žal što nam tamo na gostovanju nisu priznali čist gol pred kraj utakmice te nismo pobijedili iako smo zaslužili.

7. Što misliš možemo li ove polusezone doći do nekog višeg mjesta pa uzeti neki bokalčić za prvu sezonu i početi lagano puniti policu trofejima? (treće mjesto isto dobije bokal)

Bokal vode ili Pokal? Ako ne bude nekih ozljeda, ZG041 se već u svojoj premijernoj sezoni može pohrvati sa svima iz Lige, to je već i dokazao. Pošto dobro poznajem taj rang natjecanja, već nakon prvih kola sam procijenio da su 4. ili 5. mjesto na kraju realnost, 3. mjesto želja i cilj, a sve iznad toga ogroman uspjeh. U svakom slučaju, očekujem da klub već iduće sezone napadne 1. mjesto.

8. Zabio si do sada za 041 pet pogodaka. Možeš li zabiti do kraja još 5? Kad ćeš i ti zabiti iz škarica?

A čuj, ne znam. Uz malo sreće i manjak ozljeda možda bi i mogao uvaljati još 5 komada. Sigurno će biti teže na novoj poziciji gdje sam malo udaljeniji od gola. Uglavnom namjeravam ostati i dalje najbolji strijelac. Naime, čuo sam da se za to dijele neke gajbe pive, iako ih ja još nisam vidio, tako da su već prerasle u legendu. Morat ću malo potražiti te koji to obećavaju, gdje žive i to, pa da kucnem na vrata u gluho doba noći i tako... Al to je s golovima ionako nebitno, nek mi pobijedimo svaku, a ja ne moram zabit niti jedan do kraja. Potpisujem. Škarice? Mislim da bi moj gol škaricama prkosio zakonima fizike. Kad bolje razmislim, možda bi ipak mogao to napraviti - na Playstationu. 

9. Učlanio si se u klub i svojom članarinom mu pomogao. Koji je redni broj tvoje iskaznice i zašto si se učlanio?

Redni broj je 91. Nadam se da ću se moć jednog dana pohvaliti time  da sam bio u prvih 100 kad bude tisuće članova. Učlanio sam se jer podržavam takve modele vođenja nogometnih klubova, općenito sportskih klubova i udruga. Dirdemovi i socios modeli su putevi kojim se zaustavlja nažalost sve prisutniji proces otuđenja nogometnih klubova od navijača i domicilnog stanovništva pretvarajući ih u privatne tvrtke u kojemu su navijači često zadnja rupa na svirali, posebice u Hrvatskoj u kojoj su nekoć javni i gradski klubovi jednostavno oduzeti navijačima i zainteresiranoj zajednici te stavljeni u službu pojedinaca vođenih isključivo vlastitim, sebičnim interesima i koji ne razumiju da su navijači najveći kapital koji jedan klub može imati. Najbolji primjer su dva zagrebačka najveća kluba i njihove otužno prazne tribine: Dinamo i Zagreb. 

10. Kakva su ti ekipa navijači i što bi im za kraj htio poručiti?

A što se tu može reći, možeš se eventualno nakloniti i skinut im kapu. Mnogima od nas igrača su pružili ono što smo mislili da se neće nikad desiti, a to je da netko navija i skandira za tebe cijelu utakmicu. Sasvim sigurno je ljepše igrati u dekoru pred 100-200 ljudi nego pred desetak što je čest slučaj u ovom rangu natjecanja. Od srca zahvaljujem svima koji su na bilo kakav način podržali ovu priču, preko administracije i registracije igrača, organizacije treninga, preko članarina, preko navijanja, preko dolaska na utakmica, praćenja kluba,  preko kuhanja, preko pranja dresova, širenjem priče, bilo čega s čime su doprinijeli da ova pozitivna priča postane još snažnija. A onima koji ovo čitaju, a nisu nikad bili na utakmici, poručujem neka navrate i uvjere se sami u pozitivu o kojoj pričamo. 

 

Preporučite članak: