Izvještaj s utakmice NK Omladinac - NK Zagreb 041
O pobjedi s rezultatom 0:1, peharu i purgerskom ponosu...
Išlo 30 WAZ-ovaca, 8 Nijemaca, 3 Bosanca (i Hercegovac), 2 Čeha, jedan Francuz i pas u Odranski Strmec. Zvuči li baš kao početak nekog lošeg vica s rabinom, zekom i naivnim medom, Rudijem i Bobijem, malim Ivicom, Tuđmanom, Miloševićem te Trinidađaninom i Tobađaninom? Možda da, a možda i ne. U svakom slučaju, priča je to o posljednjoj utakmici ove sezone koju je NK Zagreb 041 odigrao protiv NK Omladinca u Odranskom Strmcu i multinacionalnoj navijačkoj karavani koja se tamo zaputila... biti „Purger“ ionako nadilazi sve nacionalne, regionalne i rodne podjele – to je svaka osoba koja boravi ili je boravila u Zagrebu privremeno ili trajno, a doživljava naš grad kao svoj na bilo kojoj razini te aktivno radi da postane bolje mjesto za sve njegove stanovnike. Od gore nabrojanih, većina su već dobrano ukorijenjeni navijači našeg kluba, pravi pravcati „Purgeri“, dok su osmero Nijemaca naši prijatelji i gosti iz dalekog Potsdama - ujedno i navijači njemačkog četvrtoligaša SV Babelsberga 03 - koji su za ovu prigodu „potegnuli“ kombijem kroz bespuća Centralne Europe samo kako bi mogli prisustvovati našoj utakmici. Povoda za jedno takvo šaroliko hodočašće u zelene prerije sjevernog Turopolja bilo je mnogo: ne samo da je ovo posljednja naša ovosezonska utakmica (naše Zagrebaše više nećemo imati priliku gledati sve do rujna!), već se poslije utakmice s NK Omladincem najavljivala proslava već od ranije osiguranog drugog mjesta u 3. ZNL-i, kao i svečano proglašenje ovosezonskog „Purgerskog ponosa“.
Već je u pretposljednjem kolu bilo savršeno jasno kako je novi prvak 3. ZNL-a NK Sava Gredice, dok je NK Zagreb 041 u svojoj tek 2. sezoni postojanja osvojio zavidno 2. mjesto i najvjerojatniju promociju u viši rang natjecanja. Iako rezultat nije trebao biti imperativ, okršaj Zagrebaša i petoplasiranih Omladinca pokazao je prilično agresivan, na trenutke i preoštar nogomet. Iako gostujući, treba napomenuti kako igračima NK Zagreba 041 teren u Odranskom Strmcu nije sasvim nepoznat. Naime, Zagrebaši od ove sezone na njemu održavaju svoje treninge, s obzirom na to da klub (još uvijek) nema svoje igralište, što bi mogao biti kamen spoticanja u njegovom daljnjem razvoju. Na sreću, taj nedostatak nije vidljiv u samoj nogometnoj igri - akcije NK Zagreba 041 u pravilu su mnogo opasnije nego one koje smo vidjeli kod NK Omladinca, dodavanja su točnija, a gosti su fizički pripremljeniji i jači u duelima. Produkt jedne takve izrađene akcije je i gol za Zagrebaše koji pada u na samom kraju prvog poluvremena, u 45. minuti, a strijelac je Ivan-Matija Arbutina. Inače, igra se po vrlo vrućim uvjetima pa smo na sredini oba poluvremena vidjeli trominutni odmor za osvježenje, a igračima obje momčadi treba čestitati što su našli snage da odigraju ovako tešku utakmicu.
U drugom poluvremenu NK Omladinac kreće nešto ofenzivnije prema vratima Zagrebaša, ali čini se kako njihovi napadači nisu podesili svoje nišanske sprave - udarci uglavnom odsjedaju izvan okvira gostujućeg vratara. Analogno tome, u obrambenoj liniji NK Omladinca sve se više pojavljuju pukotine u koje se pokušavaju ubaciti gostujući napadači. Iako Zagrebaši pošto-poto žele zabiti još jedan gol, do kraja utakmice rezultat od 0:1 se ne mijenja, a dvije se ekipe ipak razilaze u prijateljskom raspoloženju. Važno je napomenuti da NK Zagreb 041 u posljednjih pet utakmica ima gol razliku od 17:0, bez primljenog gola, dočim je u ovoj polusezoni primljeno tek 3 gola. Svaka čast obrani!
Nakon samog zvižduka sutkinje (da, ovo je već drugi put za redom da Zagrebašima sudi arbitar ženskog roda što je za svaku pohvalu ZNS-u) počinje sveopće slavlje. Navijači upadaju u teren, kapetan NK Zagreba 041 Zvonimir Skendrović podiže službeni pehar ZNS-a za osvojeno 2. mjesto u prvenstvu, a bezalkoholni pjenušci pršte na sve strane. Pjesma udruženih navijača i igrača ne staje. Potom slijedi još jedan svečani trenutak – proglašenje „Purgerskog ponosa“. Nakon prebrojanih glasova navijača i igrača, ove sezone ovu ponosnu titulu osvojio je naš istinski ponos, Goran Grosman. Vidno uzbuđen i razdragan nagradom, Goran se zahvalio svima, kako navijačima, tako i suigračima. (op.a. Koliko Goranu znači ova nagrada, u neformalnom razgovoru s Vašim cijenjenim izvjestiteljem on je potvrdio kako će noć provesti u čvrstom zagrljaju sa svojim trofejnim kipićem). U svakom slučaju čestitke, Grosmane! Zaslužio si je!
Žedna grla polagano pronalaze ozbiljnija pića, frcaju skupne fotografije igrača i navijača (i jedna masovka), a ovaj katastrofalno ispričan vic s 30 WAZ-ovaca, 8 Nijemaca, 3 Bosanca (i jednim Hercegovcem), 2 Čeha, jednim Francuzom i psom završava tako što je svizac na kraju ipak zamotao svoju čokoladu.
Barem do jeseni...
Preporučite članak:
