NK Gavran 2003 - NK Zagreb 041 - 3:1

Izvještaj s gostujuće utakmice protiv NK Gavrana 2003 / Report from an away game against FC Gavran 2003

Saznavši kako ove sezone još jedan „podstanar“ u našoj ligi – NK Gavran 2003 – igra svoje domaće utakmice u Odranskom Obrežu, malenom mjestašcu koje administrativno potpada pod Grad Zagreb (iako geografski nedvojbeno zalazi već duboko u prerije Turopolja), ja i još jedan dugogodišnji navijač Zagreba 041 spremamo se na višekilometarski „fuscug“ od okretišta tramvaja na Savskom mostu do tog posljednjeg „zagrebačkog sela.“ Do Odranskog je Obreža 11 kilometara, a ideja je da napravimo spektakularni peripatetički korteo koji se sastoji samo od mene i njega. Pošto ja kasnim na zborno mjesto (zbog više ili manje neopravdanih razloga) opcija navijanja i bakljade čitavim putem ubrzo otpada jer znatno umanjuje naše šanse da stignemo u Odranski Obrež na vrijeme. Preostaje nam stoga tek usiljeni marš praćen nebrojenim lamentiranjem o klupskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jadanjem o osobnim, egzistencijalističkim problemima i izmišljanjem notornih gluposti. Ja se, kao i obično, ne gasim. Dok moj peripatetički sudrug poteže neki vinjak iz bočice Jane, ja žderem kekse. Obojica se isprva zgražamo nad zagrebačkom „novogradnjom“, potom se divimo turopoljskim pejzažima, a kilometri pod našim nogama hitro se tope. Tu i tamo ipak zapjevamo u dvočlanom kordonu, na zaprepaštenje lokalnih mještana i pasa čuvara: „Oooooooo.... Zaaaagrebe, znaj da voooolim te, ti si meni sveeeeee!“. 14 je sati i 10 minuta, a mi ipak kasnimo točno onoliko koliko sam ja uspio zakasniti na sastanak na Savskom mostu. Gromoglasno pjevamo dok se približavamo igralištu NK Dinama iz Odranskog Obreža dok se na utakmici između NK Gavrana 2003 i NK Zagreba 041 već igra 10. minuta...

Od prvih 10 minuta, stoga, ne bih imao bogznašto za reći, s obzirom na to da nisam bio prisutan. Čujem samo od već okupljenih 20-tak navijača i simpatizera NK Zagreba 041 da ne stojimo baš najbolje. Derbi između drugoplasirane i trećeplasirane momčadi 3. ZNL obećavao je tvrd i neizvjestan dvoboj, ali nitko nije očekivao da će - danas nominalni domaćin iz zagrebačkog naselja Savski gaj – biti dosta bolji. Stvarno, Gavrani igraju jako dobro i nižu solidne prilike, a naš golman Filip Pavelić često vadi „kestenje iz vatre“. U tri navrata domaćin puca vrlo neugodno u okvir NK Zagreba 041, ali popularni „Fićo“ u svim tim situacijama ostaje sabran. Bilo je tu nekoliko dobrih akcija i s gostujuće strane, ali Zagrebašima danas nedostaje preciznosti tako da vratar NK Gavrana 2003 Zvonimir Jakić većinu prvog poluvremena nema većih intervencija. Baš kad sam pomislio da će se na predah otići bez golova, na nogometnu scenu „ušprintava“ Krešimir Blažević-Gunja, nositelj „Purgerskog ponosa“ iz pretprošle sezone i igrač koji je već u prošlom kolu najavio prekid svog golgeterskog posta. Igra se 44. minuta, Filip Jergović ubacuje poluvisoku loptu u šesnaesterac, a Gunja nalazi prostor za šut i pogađa za 1:0. Navijači Zagreba 041 slave vodeći gol i već se lakše diše. Ubrzo dolazi i predah, a vaš cijenjeni reporter masira svoje mnogostruko operirane noge znajući kako netom odrađena 11-kilometarska šetnja znači samo dobre vijesti za njegov medicinski karton. Osim kad se primiče promjena vremena ili „južina.“

Ubrzo počinje i 2. poluvrijeme, a NK Zagreb 041 počinje igrati sve bolje. Doduše, nije to neka famozna dugavska „tika-taka“, iako je već na prvi pogled vidljivo kako je namjera gostujućih igrača da se iz Odranskog Obreža vrate sa sva tri boda. Ipak, u kobnoj 55. minuti obrana Zagrebaša ipak ne uspijeva izdržati. Gostujuća osmica Benjamin Edgard čini prekršaj u kaznenom prostoru, a sudac pokazuje na bijelu točku. Siguran egzekutor kod domaćih je Luka Križanac. Vođen neumornom pjesmom navijača, NK Zagreb 041 potom kreće u još jednu potragu za vodstvom. No, kako vrijeme odmiče, u redove gostujućih pomalo se uvlači sve veća nervoza. NK Gavran 2003 vidi kako su Zagrebaši u grču i nastoji to iskoristiti kroz igru na kontranapade. Jedan takav hitri bljesak domaćih dolazi na naplatu u 68. minuti kada Mirko Dodig pogađa protivničku mrežu čime dovodi svoju momčad u prednost od 2:1. Čini se kako je NK Zagreb 041 vidno demoraliziran ovim pogotkom. Vrijeme za gostujuću momčad sada počinje curiti sve brže, ali snage za preokret jednostavno nema. Rezultatska „točka na i“ dolazi napokon u 84. minuti kada domaća 11-ca Luka Karin pogađa za 3:1 čime domaćin odlazi na nedostižnu prednost. Utakmica napokon završava pobjedom NK Gavrana 2003 koji ovim slavljem u derbiju 3. ZNL izbija na drugo mjesto ligaške tablice, pretekavši svog direktnog suparnika iz ovog kola – NK Zagreb 041. Što se tiče momčadi iz Savskog gaja – da parafraziramo jedan filmski naslov – možemo reći da je za njih ova nedjelja bila „Dobar posao u Odranskom Obrežu.“

Poslije utakmice, pomalo utučeni porazom svoje ljubljene ekipe, navijači NK Zagreba 041 tugu odlučuju isprati međusobnom nogometnom utakmicom, najvjerojatnije privučeni postojanjem pomoćnog terena s umjetnom travom u Odranskom Obrežu, tj. njegove mekane podloge koja jednostavno mami na igru. U utakmici dvije nasumice sastavljene ekipe koja varira od bivših ozbiljnih nogometaša pa sve do igračkih početnika, u nogometnoj se retardaciji posebno istaknuo vaš cijenjeni reporter. Ne znam koji me vrag natjerao da igram, posebno kad znam da imam staklena koljena, da sam posljednji put igrao nogomet valjda u prošlom desetljeću i da sam upravo odradio jednu dugu šetnju od Zagreba do Odranskog Obreža. Ali bila je baš zabavna ta utakmica (s koje ovog puta nećete dobiti izvještaj) i jako me raduje da poslije nje nisam završio na Hitnoj.

Što se tiče NK Zagreba 041, u sljedećem kolu idemo na još jedno teško gostovanje, u Maloj Mlaci, protiv istoimene ekipe, tradicionalno neugodnog i čvrstog protivnika. Naravno, ja ću tamo i ovaj put pješke.

-------------------------------------------------

As we found out that there’s another subtenant in our league - NK Gavran (Raven) 2003 - playing its home games in Odranski Obrež, a small place administratively under the City of Zagreb (although geographically undoubtedly in the preries of Turopolje), I and another longtime Zagreb 041 fan got ready for a long walk from the final tram stop at Sava bridge to this last Zagreb village. There are 11 kilometers to Odranski Obrež, and the idea is to execute a spectacular peripatetic corteo consisting of the two of us. Since I’m late to the meeting place (because of more or less unjustified reasons), the option of cheering and burning pyro all the way there was soon off the table as it significantly reduced our chances of making it to Odranski Obrež in time. Therefore we march accompanied by numerous lamentations about the club’s past, present, and future, bitching about person existential problems and making up notorius bullshit. As usual, I don’t shut up. While my peripatetic comrade sips brandy from a plastic water bottle, I eat cookies. We are both at first appalled by the newly built architecture, later we admire the Turopolje scenery, and the kilometers melt away under our feet. From time to time we sing 041 fan songs, to the astonishment of locals and watchdogs. It’s 14 hours and 10 minutes, and we are only as late as I managed to be late for the meeting at Sava bridge. We roar thunderously as we approach the court of NK Dinamo from Odranski Obraž, while the game between NK Gavran 2003 and NK zagreb 041 has been going on for ten minutes...

I wouldn’t have much to say about the first 10 minutes of the match, since I was not present. I hear from the 20 already present fans and supporters that it’s not so good. The derby between the second and third place teams of Third Zagreb Football League promised a firm duel, but nobody was expecting that today’s nominal host from the Savski gaj hood would actually be better. Really, the Ravens are playing really good and have lined up solid chances, and our goalie Filip Pavelić is often saving the net. Three times there is an unpleasant shot to the goal, but the popular “Fićo” keeps his cool. There were some nice plays by the away team as well, but the Zagreb players lack precision today, so the Gavran goalkeeper Zvonimir Jakić has no major interventions in teh first half-time. Just when i thought that we’d seen no goals before the break, Krešimir Blažević-Gunja takes the scene, the winner of the Purger Prize award two seasons ago, who already announced breaking his goalgetter fast the last round. It’s minute 44, Filip Jergović gets the semi-tall ball to the 16-m field, and Gunja finds enough space to kick and scores for 0:1. The fans of 041 celebrate and it’s easier to breathe. Soon comes the break, and your reporter rubs his multiply operated legs knowing that the 11-kilometer walk can only mean good news for his medical chart. Except before a change of weather.

The second half atarts soon, and the 041 players start playing better. It’s still not the famous Dugave tika-taka, and it’s obvious that the intention of the home team is to get all three points back. In the fatal minute 55 the defence of zagreb doesn’t hold. The away team number 8, Benjamin Edgard, commits a foul in the penalty area, and the referee shows the white mark. Luka Križanac is the steady executor for the home team. Led by the tireless song of the fans, 041 starts once more to push for the lead. But as time goes on, the away team gets more nervous. NK Gavran 2003 sees the problems of 041 and tries to take advantage through counter-offences. One such quick flash of the home team happes in minute 68 when Mirko Dodig scores, brinign the total to 2:1 for the home team. 041 seems visibly demoralized by this goal. Time starts runnign faster for the away team, but there’s no strength for a turn. The reuslt is finalized in minute 84 when the home 11 Luka Karin scores for 3:1 and an elusive advantage. The match is won by gavren, that makes it land the second place of the leaderboard, beating the direct opponent from today’s derby - 041. For them it was a good day in Odranski Obrež.

After the game the fans of NK Zagreb 041, somewhat dispirited by the defeat of their beloved team, attempt to wash away the sadness by playing a match of their own, most likely drawn by the presence of an auxiliary artificial grass court and its tender base. In the game between two randomly assembled teams with ex footballers and absolute amateurs, your reporter especially distingiushed himself as a retardad footballer. I don’t know why the hell I played, especially as I know I have glass knees, that the last time I played football was a decade ago and that I had just walked a long way from Zagreb to Odranski Obrež. But it was a fun game (there will be no report from this match) and I’m very happy to say I did not visit the ER afterwards.

As for NK Zagreb 041, in the next round we have another hard away game, in Mala Mlaka, against the homonymous team, a traditionally unpleasant and tenacious opponent. I will, of course, be walking there as well.

GALERIJA FOTOGRAFIJA/PHOTO GALLERY