NK Zagreb 041 - NK Hrašće - 3:0
Izvještaj sa utakmice NK Zagreb 041 - NK Hrašće
Zbog hrpe poslovnih obveza i neizbježne listopadske gripetine koja je shrvala vašeg cijenjenog izvjestitelja, moram priznati da se posljednjih dana osjećam pomalo kao izubijeni zombie koji se nekako uspijeva održavati na nogama tako što guta glavicu češnjaka dnevno, jede red slanine i maže se ličkom rakijom čim odlazi na spavanje (iznutra i izvana). Unatoč tim prokušanim trikovima narodne medicine ipak sam morao propustiti prošlu utakmicu NK Zagreba 041, buncajući tako u krevetu, posve uvjeren kako vidim neke „Bijele Hodače kako dolaze s one strane Zida.“ Što jest-jest, izostati s dvije tekme NK Zagreba 041 za redom nije opcija.... Jučer sam se ipak morao nekako doklatiti do Dugava, izmamljen babljim ljetom i nakrcan lupocetima. Na igralištu Hrelić dočekala me pomalo začuđujuća atmosfera... umjesto hrpe poznatih likova koji ne štede svoje glasnice pri spomenu na NK Zagreb 041 vidio sam čitav naš omladinski pogon, uredno posložen „na ogradi“, jedan drugom do uha, naoružan transparentima, zastavama i najnovijim klupskim dresovima, koji gromoglasno kliču na svaki poziv svog novog vođe navijanja: „Zagreb...!!!“ na što ovi odgovaraju: „Nula!!!“. Pa opet: „Zagreb...!!!“ a Mladunčad složno ulijeće: „Četiri!!!“. I još jednom - „Zagreb!!!“ na što ovi mu vraćaju: „Jedan!!!“ Ok, pomislio sam. Danas ću, zaslužno, malo odmoriti grlo.
Ali ne zadugo, kao što će se ubrzo pokazati...
Počela je tekma. Zagrebaši su ponovno favoriti u ovom kolu, protiv NK Hrašća, trenutačno 5. momčadi na ljestvici 3. ZNL (čitaj: momčad sa sredine tabele u ligi koja broji 8 klubova). Da je domaćin konkretniji, koherentniji i vještiji u igri vidi se odmah iz nekoliko početnih akcija. Klinci i dalje predvode navijanje, stariji navijači danas štrajkaju, a Zagreb 041 ubrzo prelazi u vodstvo. Nakon točnog centaršuta s desne strane, lopta dolazi do našeg ovosezonskog pojačanja u veznom redu - Frane Viskovića. On se oslobađa svog čuvara i pronalazi točno vrijeme i mjesto za uputiti udarac iza gostujućeg vratara Danijela Stipetića. Frane time postiže jubilarni, 100 gol u povijesti našeg kluba! Tribina slavi, a moj mali afganistanski prijatelj iz omladinske škole me lijepo pita: „A zakaj ti ne pjevaš?“ E sad, mogao sam mu reći da me boli grlo i da sam gripozan, ali frajeru od 35 godina, 100 kg žive vage i 195 visine takav izgovor možda predstavlja jednostavno prevelik udarac na njegov muški ego. Fuck it... morao sam se nasmiješiti dječaku i odmah prihvatiti: „Zaaaagreeeeeb!!! Nema takve ljubavi...!!!“ Od tada, derao sam glasnice do kraja utakmice (iako, istini za volju, nekad pjevušim tiho i u busu kad idem doma, debelo iza zadnjeg sučeva zvižduka). Za to vrijeme Zagrebaši i dalje stoje izvrsno na terenu, dominiraju u posjedu lopte, a na pauzu se ide sa zasluženom prednošću bijelo-plavih od 1:0.
Poučeni gorkim iskustvom iz prošlog kola, domaći igrači otvaraju drugo poluvrijeme u jednakom ritmu, i dalje „nabrijani“ na pobjedu. Već u 54. minuti, jedan od naših boljih igrača ove sezone Benjamin Edgard (inače supertočni veznjak, s dugom loptom koja zna pogoditi „u trepavicu“) svoje dobre igre napokon kapitalizira pogotkom prvijencem za NK Zagreb 041. Ovu utakmicu Benjamin je odigrao nešto ofenzivnije, a stasiti je Francuz protiv NK Hrašća iskoristio jednu točnu loptu iz domaćeg veznog reda te prilično lako izbio na lijevu stranu protivničkog šesnaesterca gdje se izborio za šut kojim je podignuo rezultatsku ljestvicu na 2:0. Čestitamo i Benjaminu na prvijencu, kao i Frani na klupskom jubilarcu! Niti ova utakmica nije mogla proći bez golgeterskog učinka našeg kapetana Filipa Jergovića koji samo dvije minute kasnije (56') pogađa za 3:0 čime je konačni rezultat ostao definitivno zapečaćen. Ovim golom Filip ionako okrunjuje svoju dobru igru u utakmici protiv NK Hrašća (kao i uostalom čitave ove sezone) pa se s razlogom može reći kako se Jergović već polagano profilirao kao jedan od glavnih kandidata za igračku nagradu „Purgerski ponos“ koju dijelimo na kraju svakog ligaškog natjecanja.
Dok ja tako netom nakon sučeva posljednjeg zvižduka kašljem u maramicu, gledam kako djeca utrčavaju na igralište i potpuno izbezumljena od radosti skidaju svoje klupske dresove, vitlaju njima i trče u zagrljaj svojim idolima, inače igračima jednog sedmoligaškog kluba. Igračima koji, da parafraziram riječi našeg trenera, dolaze na treninge nakon posla, katkad pod velikim bolovima, ili odgađajući i operaciju, a ima i onih koji nemaju gdje spavati pa putuju i preko 200 km da bi odigrali jednu našu utakmicu. Gledam tu djecu, kako se bezgranično raduju, i onda si mislim da čitav ovaj nogometni projekt NK Zagreba 041 ima smisla prvenstveno zbog i radi njih.
Preporučite članak:
